SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, April 12, 2017

Bakine ruke



Nježne ruke mirisa ljubičica
koje su milovale mnoga lica
i već od mladih dana
olakšavale su muke ranjenih partizana.

Grijale su one kojima je bilo hladno,
davale su njegu bolesnima
i bez uzdržavanja, predrasuda i izuzetaka,
bile su zadnji nježni dodir bolesnih junaka.

Poslije dosta godina
postaše zaklon unukama,
oštrikaše stotine rukavica, džempera i haljina
i sve naše muke, suze, tuge i brige nadjoše utjehu u bakinim rukama.
Svaki ožiljak, bora i opekotina
dokaz su neizmjernih jela, torti i kolača
u kojima su uživali i mladi i stari, komšije, sestre i braća.

Prodjose godine, ratovi i brige
i te nježne, brižne ruke se smiriše i sklopiše.

Sada nam samo ostadoše melankolija i prelijepa sjećanja
na baku koja nikada na ljubavi štedila nije
i s kojom je uvijek bilo puno radovanja
čije je srce primalo sve naše brige i vragolije.

Te ruke koje nas nikad više dodirnuti neće
ostaće zauvijek u mojim mislima kao simbol ljubavi i sreće.

Sonja


Ako bi mjerili svijet sa veličinom ljudskih srca, danas je taj isti svijet mnogo, mnogo manji. Naša voljena majka, baka, supruga, sestra, rodjaka, i prijateljica Marija Pavljašević nas je jutros napustila. Naše je da se sjećamo kakva je snažna žena bila. Njena snaga, ljubav, duhovitost, darežljivost i razum, koju nam je nesebično davala, će uvijek biti sa nama.

Željka


Voljena moja ujnice, hvala Ti za najlepše dane detinjstva kada si me čuvala, za sve što si me naučila, za sve džempere i ostale štrikarske unikate. Za svu ljubav koju si mi pružila. Pa i za ono što sam morala da pojedem sve iz tanjira jet tada nisam htela, a sada ne mogu da stanem. Voleću te dok sam živa. i ti ćeš živeti na posebnom mestu u mome srcu!
Neka te andjeli čuvaju!

Mirka




Labels:

3 Comments:

Anonymous Dzindici said...

Prilog zvan Ljubav.
Iskreno saucesce svima vama,
Emira i Sasa

Friday, 14 April, 2017  
Anonymous Anonymous said...

Ovo je jedan od ljepših priloga na blogu. Koliko rijeci i slike pokazuju ličnost jedne bake, i otkrivaju sreću koju je Dubravka imala sa ovakvom majkom i djeca sa ovakvom bakom. Vrijeme je dolazaka i priprema za dočeke svojih najbližih iz raznih krajeva . Blagdani su na sve strane i to poklopljeni za dvije religije. Ovde se na sve strane osjećaju gužve. Nama su došli Frane sa ženom i sinom. Puno hodamo i obilazimo a ostaju od srijede kad su došli i vraćaju se utorak.
Slike me vraćaju i u moju mladost i Banja Luku.
Ne čudim se da nema komentara , jer je sve tako prelijepo da se zaista ostaje bez rijeci
Želim vam svima koliko vas ima da budete sretni i uspijesni. Sigurno jeste jer ovakve rijeci napisati može doći samo iz duše i srca prema onom ko to zaslužuje.
Poslije smrti drage osobe misli se neprestano ponavljaju a uspomene sve vise nadiru.
Srdačno vas pozdravlja Saima

Saturday, 15 April, 2017  
Anonymous Dubravka said...

Blazena su djeca ciji zivot su dotakli bake i dide. I sva takva djeca nose lijepa sjecanja dok su ziva.
Ja sam zahvalna sto sam naucila od moje mame da dijelim njenu ljubav sa djecom njene sestre, tatine sestre, njene prijateljice. Ona je pazila i odgajala tu djecu skupa s nama u danima kad je njihovim majkama trebala pomoc.

Sretan Uskrs svima koji slave.
Uskrs uvijek probudi nadu i ocekivanje neceg lijepog oko nas i sire.

Dubravka

Sunday, 16 April, 2017  

Post a Comment

<< Home