SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, February 14, 2017

Put u Gori

Bunda koja je šivana za Staljina
ali nije bila završena prije njegove smrti
Naš boravak u Gruziji je imao u planu i obavezan odlazak u rodni grad Staljina.

U prošloj godini je bilo oko 57.000 hiljada posjetilaca. Najvećim djelom iz zemalja Evrope a najviše sjevernih.
Muzej je napravljen u rodnoj kući, proširen i zaštićen betonskom konstrukcijom, vjerovatno da drvena kuća ostane jos duže vremena kao turistička atrakcija.

Od gradjana se ni u jednom momentu ne mogu vidjeti nikakve posebne emocije, ali mjesto je kao u svim državama koje su u tranziciji tj koje su se osamostalile poslije pada SSSR-a. Zapuštene što se tiče infrastrukture , ulica, struja u najvećem dijelu na banderama, zgrade zapuštenih fasada i sive, depresivne. 
Staljin kao mladić,
Kome god smo pokazali sliku, komentar je bio
da izgleda kao filmski glumac, a onda
bi slijedio zaključak "šta politika
napravi od čovjeka!"

A ljudi jako ljubazni i skloni strancima. Vjerovatno zbog duge izolacije . Postoje novi šoping centri i markirane prodavnice. I isti modeli garderobe, cipela i svega što ima i kod nas, što znači ušli su svi kojima je profit jedina ideja i odakle ga dolazi najviše. I tamo su krediti, krediti.

Iako se zna koliko je miliona Rusa odveo u smrt, ne osjeća se ni velika mržnja niti velika ljubav prema njemu iako se zna da je rodjeni Gruzinac. To smatraju jednim dijelom svoje istorije, koju ne treba ni zaboravljati ni forsirati. I sve bivše civilizovane zemlje u svim vjekovima su ostavljale pismene i svake druge tragove o svojoj prošlosti. To nam je ispričao vozač, koji smatra da im sada treba najviše investicija, svih vrsta, pa i turizam koji im donosi svake godine više novca.

Spomenik u centru grada nije srušen, nego je okovan daskama, fontana je zapuštena i bez vode.

Spremaju se da ga otkriju i srede taj park jer su vidjeli u muzeju da se svi turisti slikaju uz njegove biste.

U prilogu šaljem i nekoliko fotografija sa objašnjenjima.

Saima


Na ovoj slici se vidi puteševstije od mjesta gdje je bio hapšen
do mjesta gdje je odvođen u Sibir i od kuda je uvijek bježao
i vraćao se pješice.
Tada je dobio nazic Stalji, otprilike, čelični
(ako je vjerovati pričama)

Staljin u osmogodišnjoj školi.
Učitelj je već tada uočio da je posebna inteligencija.
Pored njega je njegova majka.

Staljinov sin, kojeg su Nijemci zarobili i tražili razmjenu
(da će mu vratiti sina za nekog njemčkog generala).
Staljin je odbio odgovorivši da ne bi mogao pogledati u oči
ruskim majkama koje su izgubile sinove (ako je tačno!)
Muzej je pun poklona iz raznih dijelova svijeta.
Vice je upitao ima li išta od Tita, na što nam je on pokazao
jednu malu metalnu kutiju s natpisom "Hercegovački duhan".
Ili nije više ništa bilo ili je Staljin pobacao!

Voz i...

unutrašnjost vagona s kojim je prošao cijelu Rusiju
(tamo gdje je postojala pruga)

Jedan dio glavnog trga

Jedna za uspomenu

Labels: ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home