SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, February 16, 2017

Ludnica


U starom kraju ludnica traje već godinama i protiv nje se bori zanemariva nekolicina koja nema nikakve šanse da išta promijeni. Ludnica je počela s demokratskim promjenama krajem osamdesetih kada su nacionalisti dobili priliku da se dočepaju vlasti koristeći ugroženost (svih od svih) i na tu istu kartu igraju sve ove godine. Narodu ludnica očigledno odgovara jer ništa ne poduzima. Biraju iste iz godine u godinu što je indkacija da im je sve potaman. Bogaćenje pojedinaca, velika nezaposlenost, plate (onih koji ih dobijaju) i penzije nedovoljne za puko preživljavanje, mladost bez budućnosti i mnogo što-šta drugog nisu bitni. Bitno je da je moj na vlasti, da su oni drugi moji neprijatelji koji mi stalno rade o glavi i tu sva priča prestaje. Takvo je moje viđenje iz daljine, prateći šta se piše na Internetu, te zaključujući po nekim prilozima koje mi šalje školska kolegica Saima koja je još uvijek bez dlake na jeziku kao što je to bilo onih godina kada smo sticali znanja koja su nam pomogla da preživimo sve ovo vrijeme.
Ludnica je zahvatila i Ameriku i čini mi se da neće skoro stati. Poučen našim iskustvom bojim se da se ni kod nas neće završiti dobrim. Narod (barem onaj koji je izašao na izbore), je izabrao lažova i pokvarenog čovjeka koji se okružio isto takvim ljudima pa sada laži proglašavaju istinama (čuli ste za alternativne činjenice, najnoviju kovanicu Trumpovih glasnogovornika) a sve one koji pokušavaju da ukažu na stvarno stanje napadaju iz svih oružja. Iz dosadašnjeg razvoja situacije očigledno je da je Rusija doboko umiješala prste u amričke izbore i da Trump zbog samo njemu znanih razloga (špekulacije o čemu se radi naravno postoje) napada dosadašnje prijateljske države a odnosi se blagonaklonski rema Putinu i Rusiji. Zapaljive vijesti se javljuju jedna za drugom, nezavisne medijske kuće iznose argumente koji raskrinkavaju Trumpa i njegove namjere ali zavedeni (a ja bih rekao i priglupi) mu i dalje bespogovorno vjeruju. Slično je tako bilo i u našim krajevima (a i sada je) i to je ono što me brine.

Amerika je puna prikrivenog rasizma, isto kao što se kod nas nacionalizam skrivao godinama prikriven plaštvom bratstva i jedinstva (sjetite se svojih komšija, radnih kolega, poznanika i prijatelja koje su svoje pravo lice pokazali kada se za to ukazala prilika). Kod nas je taj prikriveni nacionalizam eskalirao u ratni sukob koji je odnio mnoge žrtve a šta će se desiti ovdje teško je predvdjeti. Puno je ovdje oružja po kućama (pojedinci, i to u većini slučajeva oni priglupi i zatucani, imaju čitave arsenale) i potrebna je samo mala iskra pa da bukne vatra. Ovdje više nikakvi argumenti ne vrijede. Trump je svojim lažima i pogubnom retorikom uzrokovao da mržnja prema imigrantima izbije na površinu. Na meti su posebno muslimani ali ni Meksikanci nisu u boljem položaju. Crnce mnogi nikada nisu ni voljeli (bio sam šokiran kada je jedne večeri, naš američki prijatelj, nakon nekoliko piva, izjavio da Obamu treba ubiti a povod je bio njegov izbor za američkog predsjednika) i sada, kada je u Bijelu kuću zasjeo njihov, mnogi pokazuju svoje pravo lice. Svoji nisu donijeli sreću svojima kod nas a siguran sam da se to neće ni vdje dogoditi.

Možda će se neki zapitati zašto sve ovo pišem? Kakve to veze ima sa ovim blogom, Banjalukom i ljudima koji su vezani za nju? Razloga ima više. Jedan je, da iskažem moju bojazan da se historija ne ponovi jer sam kroz nešto slično već prošao. U USA ima jako puno Banjalučana koji su uznemireni i koji se, posebno oni koji pripadaju grupi koja je sada na tapetu kao što je to bila u Banjaluci, boje da će opet morati pakovati kofere, tražeći mjesto gdje bi se mogli skrasiti. Drugi razlog je moja želja da onima koji žele da čuju mišljenje nekoga s lica mjesta to omogućim, jer na Internetu kruže mnoge informacije (a među njima je mnogo lažnih). Treći razlog je želja da dignem svoj glas protiv laži i diskriminacije jer se u ovim vremenima ne smije ćutati. Jer, ako svi budemo ćutali, zlo će zavladati, kao što se to desilo kod nas.
Ovdje, za razliku od onoga što se desilo kod nas, ipak postoji izvjesna doza nade. Broj onih koji dižu svoj glas protiv zla oličenog u Donaldu Trampu je svaki dan sve veći. A ni svi mediji nisu pod kontrolom vlasti, kao što je to bilo kod nas, pa se glas razuma ipak čuje i svakim danom jača.

6 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Ovaj me tvoj prilog podsjeti na nekoliko dobronamjernih savjeta koje sam u toku ovog bloga dobijala od rodbine i prijatelja iz naseg grada.
A to je :" Sto Sajmo pises na Coovom blogu( mnogo ih cita) a dolaziš cesto u BL. To je opasan blog i mnogi koji ga citaju ne vole ga. Zna se s koje strane.
Meni je jedna rodica rekla da sam glupa kad saljem dokumenta . " zbog onog zadnjeg, bona iz katastra sa potpisima sudionice mozes nikad ni dobiti papir za kucu."
I gle čuda kod mene . Gledajuci ovu sliku i čitajući tekst moram ti reci: " Sto bolan Co pises o ovom , i ne bojiš se a živiš tamo." Onda se
sama sebi nasmijem . Od kad znam za sebe u svim situacijama nisam imala straha, kad sam ja mislila da moram reci istinu.
Jedno vrijeme nisam mogla da " ove emocije" izrazim dobro, jer je prevladalo uvijek sjećanje na moju sestri i velikog osjecaja koliko mi nedostaje. Kad su ljudi pricali kolika je tuga kad se gube braca i sestre, to ne mozes doživjeti dok ti se ne desi.Valjda se priroda za to pobrinula., da je lakse kad roditelji dožive dobru starost i odu, lakse se s tim miris, pogotovo ako si dao sve od sebe da sve lakse podnesu. Danas je pola Sarajeva i ostalih gradova u BIH , puno starih samih roditelja , čija su djeca u tuđini, kao sto smo i sami.

Sada su i moji prilozi i komentari zbrkaniji, ali to se zaista mora mnogo vise i mnogima dešavati sukladno godinama.
Svako zlo bude i prodje, pa valjda ce jednog dana i ovo ludilo u cjelom svijetu. Nada mi je da ce mladi zahvaljujuci novim tehnologijama pomoci tome, a ti i ja malo pomoci zahvaljujuci i ovom blogu da se i ovo sto se kod nas desavalo ne zaboravi.
Sretno.
Pozdrav Saimaom


I "raja" iz dijaspore koja rijedje dolazi od tebe, medju sobom pricaju svasta ali javno nista.
Meni je strasan toliki strah kod ljudi. Ja uvijek odgovorim da se nisam bojala metaka ni granata a da se bojim vlasti u RS-u.




Saturday, 18 February, 2017  
Blogger co said...

Kod nas je danas prekrasan dan, skoro proljece, steta je biti u kuci ali me ovaj Saimin komentar zadrza par minuta jer moram da odgovorim.

Moj prvi princip u zivotu je da se covjek nema cega bojati ako govori istinu. Ja se toga drzim k'o pijan plota i nemam se namjeru pod stare dane mijenjati.

Kada pisem o starom kraju, pisem onako kako je bilo i kako je sada. Kada bih pisao drugacije, lagao bih. Jer za sve ono sto napisem imam dokaz. Ne izmisljam, ne petljam, ne pisem opcenito vec uvijek spominjem konkretne osobe i dogadjaje. Nikoga ne vrijedjam ako to nije zasluzio.

Sto se tice situacije ovdje u USA, ona je takva kakva je. Trump je pokvaren covjek koji svaki dan slaze po nekoliko puta i za to postoje video snimci njegovih govora i izjava koji su nepobitni dokazi i za koje niko ne moze reci da su fake news (lazne vijesti) kako to on I njegove pristalice zele predstaviti. U USA, iako je to zemlja koja je daleko od idealnog drustva, ipak postoje neki zakoni koji se postuju a jedan od njih je sloboda izrazavanja. Sreca da je tako jer bi u suprotnom bilo svasta. Kao primjer da ono sto sam napisao nije tako strasno kako Saima misli navest cu primjer Bernija Sandersa koji je vise puta pred televizijskim kamerama ponovio da je Trump patoloski lazov a s tom dijagnozom se ovdje slazu mnogi. Zalosno, ali je tako. Istina je da ima poprilican broj i onih koji ne vjeruju u ono sto cuju i vide ali sam siguran da ce i oni jednog dana progledati i "procuti" kada stvarnost osjete na vlastitoj kozi.

Saturday, 18 February, 2017  
Anonymous Anonymous said...

Co, očito se nismo razumjeli. Kad sam ti napisala savjet koj meni daju godinama, to je bila zezancija, jer sam odmah nastavila da sam se tome nasmijala. Znajuci tebe i ovo sto si i odgovorio ja bih mogla jos dva puta toliko da napisem o tebi. Sve zlobe i tračevi dolaze od ljudi koji to sto si ti postigao , sa svim u zivotu a posebno sa ovim blogom trebalo je veliko poštenje, rad i znanje. Miliona ljudi na svijetu ne pripadaju toj kategoriji
Mi smo na ovom blogu od njegovog trajanja dobijali raznih ružnih rijeci, napada i bjesa.
Zato sam ja zavrsila sa nadom da ce se mladi svijet zahvaljujuci tehnologiji rješiti ovih budala. A da se vidjeti na demonstracijama u evropskim zemljama, a za Ameriku da i ne govorim. Najvise mi se svidio komentar švedskog politicara koji je rekao:" cega se ovaj napušio.."
Pozdrav Saimaom

Tuesday, 21 February, 2017  
Anonymous Posmatrac said...

Nema veze sa clankom ali da pitam ovdje, zna li netko sta je sa Cafe kajak forumom. izgleda da je iskljucen i ne radi. Na Inetrnetu vidim da je domena istekla. Sta se desilo sa osnivacem, da li je odustao ili..

Tuesday, 21 February, 2017  
Anonymous Anonymous said...

Mozda se kafedzija prepao Krampa pa ne smije vise da radi!?
Aretej

Wednesday, 22 February, 2017  
Anonymous Anonymous said...

PROCITAJ NA:
vecernji.hr/
blog.vecernji.hr/anton-filic/
Aretej

Wednesday, 01 March, 2017  

Post a Comment

<< Home