Dva momka i avantura

Antej i Nikola

Prije par dana jedan lijep susret. U posjetu nam stigla naša dva momka, Nikola i Antej, na svom putu od istočne do zapadne obale USA. I to biciklima.

A sve je počelo ovako.

Jedan dan mi stiže kratki email s informacijom da će kroz Pittsburgh proći dva Bosanca i Hercegovca i kratak link na Internet stranicu optimistictrees.com. “Skočim” na stranicu odmah i pročitam o čemu se radi. Nikola Agatić i Antej Nuhanović odlučili da “prebiciklaju” Sjevernu Ameriku s istoka na zapad. i usput posade pokoje drvo kao simbol ljubavi, optimizma i pažnje u današnjem svijetu u kojem je toga sve manje. Razlog lijep i human, ali poduhvat izuzetno težak. Hej, “provozati se” biciklom od Atlantika do Pacifika je teško, jako teško i za profesionalne bicikliste a kamo li za dva momka koji bicikle vozikaju samo iz hobija. Ali, mladost, ludost, što bi rekao naš svijet. Dogovor o putovanju je pao, ekipa kompletirana i avantura je počela. A izazovi mnogi. Odmah u prvoj etapi od Washington D.C. do Pittsburgha su ih čekali mnogi usponi. i loše vrijeme. Kišovito, s temperaturama ponekad oko nule. A spavalo se u malom šatoru na mjestima gdje ih noć zatekne.

Čeka se večera

Nedugo po polasku su počeli i zdravstveni problemi. Noge, nenavikle na tolike napore, počele otkazivati. Anteja uhvatilo u kičmi a Nikoli nateklo koljeno. Ali, nisu odustajali.

U Pittsburgh su stigli prošle subote, prespavali u kući jedne prijateljice a u nedelju su stigli kod nas. Da prenoće, okupaju se, operu ono malo stvari što su ponijeli i napune baterije za dalje.

Njihovi domaćini s druge strane Pittsburgha su ih autom prebacili do nas a Nera se za posjetu pripremila. Napravila čevape, ispekla lepinje, nabrala mladog luka iz naše bašte, ispekla kolač. Uz pileća krilca i pečenu teletinu, te domaću salatu, sve je bilo spremno za dvoja gladna usta koja su usput jela kako su stigla. Naravno, piva i vina nije nedostajalo.

Izgleda da je domaćica položila ispit

Odmah po ulasku u kuću je započeo smijeh. Momci mladi, puni duha, dnevni boravak su ispunili grajom i smijehom iako su obojica odmah s vrata zatražila obloge od leda da zaliječe „rane“. Nikola je svoj obavio oko koljena a Antej oko donjeg dijela kičme. I Tufekčići su se slučajno našli kod nas (odvezli su stariju kćer na aerodrom a naša kuća im je na putu), pa je ugođaj bio još ljepši. i počeše priče. Kako su se odlučili na avanturu, šta im se na putu događalo, kakvi su im dalji planovi.

I čevapi su tu

Dogovor o putu je pao iznenada, na brazaka, nakon što je Antej spomenuo da bi volio da obiđe biciklom Japan. Nikola mu nabaci da nisu prešli ni Ameriku a on bi htio u Japan. I u dvije-tri riječi pade dogovor. Napraviše se planovi puta, odabraše rute, isplaniraše šta će ponijeti (oprema je morala biti minimalna jer na biciklima ne mogu mnogo toga pnijeti) i 12. maja krenuše.  A vrijeme im baš nije bilo naklonjeno. Ali, nisu se pokolebali. Izgurali su do Pittsburgha a sada su već prešli pola Ohia.

Kada se završilo s klopom, pala je priča. O svemu i svačemu. Većinu sam snimio na digital voice recorder u nadi da izvučem dodatni materijal za ovaj prilog ali osta samo na snimanju. Kasnije ću sve preslušati i možda nešto baciti na blog.

Slijedeće jutro, u nedelju, nakon što su naši putnici doručkovali, odbacio sam ih do kuće familije u kojoj su prespavali prethodnu noć. Tamo su im bili bicikli i dodatna oprema i odatle su nastavili svoj put dalje. Nakon što su sve spakirali i okačili o bicikle, domaćini su se pomolili za srećan put, pozdravili smo se i naši hrabri momci su nastavili svoju avanturu.

Molitva za sretan put

Dokle će stići, vidjet ćemo. Javili su mi se emailom s prvog kampinga gdje će prespavati a ostale novosti ću pratiti na njihovoj stranici na koju se jave kada uspiju naći vremena.

Njihova kratka posjeta nas je osvježila i razbila monotoniju, kako to može biti samo u slučaju kada se sretneš s našim svijetom. A momci su pravi, puni duha, i ma dokle stigli, postigli su cilj. Putovanje će im zauvijek ostati u lijepom sjećanju i vjerujem da ga nikada neće zaboraviti. Imat će šta pričati svojoj djeci kada ona stignu nared.

Momci spremni za polazak