Otvaranje "sezone"

Prvi zvučnik montiran

Kada sam prije tri godine otišao u penziju (tačnije rečeno, odlučio da prihvatim ponudu za prijevremenu penziju), a bilo je to 1. februara, od prvog dana sam cijelu zimu provodio par sati na vani, zabavljajući se uređujući dvorište i povrtnjak. Temperature su uglavnom bile iznad nule a snijega gotovo da i nije bilo.

Zadnje dvije godine su bile drugačije. Posebno ova. Snijega je bilo poprilično a temperatura se nije dizala iznad nule gotovo dva mjeseca. Nisam mogao napolje a izbjegavao sam i odlaske do parka u dane kada Nera radi od kuće i za vrijeme pauze za ručak obavezno ide u šetnju. Na radiju su često savjetovali da se ne izlazi iz kuće a ja sam to objeručke prihvatio i koristio kao opravdanje da ostanem u toploj sobi. Provodio sam dane sjedeći za kompjuterom i gledajući nogomet kojeg na američkoj televiziji ima sve više i više.

Početkom marta situacija se promijenila. Otoplilo je, snijeg se počeo topiti, sunce je počelo jače grijati. Odmah sam se aktivirao. Oko kuće ima dosta toga za uraditi, znaju to oni koji ne žive u stanovima. A jučer sam otvorio „sezonu“. Prije nego što sam se bacio na čišćenje i sređivanje natkrivenog patia, postavio sam vanjske zvučnike i odvrnuo radio. Tek kada je muzika zasvirala, nastavio sam s poslom. Vanjska garnitura za sjedenje je očišćenja i spremna za ispijanje kava, i ležaljka je spremna za odmaranje, roštilj pripremljen. Loza iznad kuhinjskih vrata je pokresana a očišćena je i klupa pod jasminom koji još ne pokazuje znakove buđenja iz zimskog sna. I travnjak je očišćen od lišća koje je, tu i tamo, iz komšijskih dvorišta donio sjeverac i sada čekam da svakim danom bude zeleniji i zeleniji. Vrlo brzo će dvorište dobiti onaj svoj poznati izgled koji me godinu za godinom ispunjava zadovoljstvom.

Prema vremenskoj prognozi, toplije vrijeme će potrajati, uz povremene dane s kišom. Šansa je to da sredim sve što se srediti mora a onda na red dolazi povrtnjak. I naravno, odmaranje uz muziku, uz pogled na travnjak i povrtnjak koji me, u ova vremena novih tehnologija i frke, umiruje i podsjeća na djetinjstvo kada sam najviše volio izležavati se na jutarnjem suncu, čekajući da mi mati pripremi doručak. Sjetim se toga često, naročito kada se ujutro izvalim na ležaljku obasjanu sunčanim zrakama koje cijeli prostor ispod nastrešnice zagriju bolje nego kakva grijalica. Još samo da je dobrog zdravlja.