Sretna ti krsna slava Starčevice moja!

Već prilično dugo živim daleko od rodnog kraja i polako gubim bitku u praćenju njegovog napretka, iako se svim silama trudim da ostanem u toku. Moram priznati da mi nije lako, stari se i ne može čovjek da u toku svih dešavanja a i život ovdje u Americi je kompliciran i ne ostavlja puno vremena za druge stvari.

Jučer slučajno ugledah jednu važnu obavijest iz starog kraja. Moja mjesna zajednica (bivša, a ko zna, možda i buduća) proslavila krsnu slavu. Slavski kolač je prelomljen i sada mi je malo lakše. Onaj odozgo je zadovoljan a to znači da i oni u mojoj mjesnoj zajednici mogu biti zadovoljni. Slava je proslavljenja a on je tu da se pobrine za sve, samo treba održavati dobre odnose jer on sve vidi i sve planira, on je taj koji povlači sve konce a to oni koji vode mjestu zajednicu dobro znaju. Predpostavljam da su im sadašnji stanovnici mjesne zajednice zahvalni jer dobro je kada imaš nekoga ko misli o svemu.

Ja, ovako zaostao i daleko od svega, nešto razmišljam. Možda im on (mislim na onog gore) uskoro pokloni igralište za djecu jer čujem da ga još nemaju, a nisu ga imala ni dok sam ja bio tamo. Djeca iz zgrade su se igrala na male na betoniranom parkingu, pretrpanom autima, i uz to nagnutom na jednu stranu. Livade preko puta su bile zapuštene a čujem da su i sada takve. Istina je da u ono naše vrijeme veze sa onim gorem nisu bile baš najbolje (malo mu se ko obraćao za pomoć, više su vjerovali u jednog drugog), ali u ovo suvremeno doba ...

Sada kada i mjesna zajednica ima svoj account na facebook-u bit će mi lakše da budem u toku dešavanja i novosti saznam iz prve ruku, na čemu se ljudima iz mjesne zajednice zahvaljujem. Ovako bih živio u zabludi da niko ništa ne radi a oni su zaista aktivni i vode je u svijetlu budućnost.

Nego, moje misli me odvedoše malo dalje. Pitam se zašto i naša zgrada ne bi imala svoju krsnu slavu. Kad je imaju „republika“, grad, opština i mjesna zajednica, zašto je ne bi mogla imati i zgrada. Pa ima je vojska (ono što je od nje ostalo), čujem da ju je i "Kolo srpskih sestara" proslavilo na isti dan kao i Starčevica (to me posebno raduje, znajući da je moja nekadašnja školska kolegica i komšinica bila jedan od njegovih stubova), da ne govorim o familijama (pardon, porodicama). Kada sve to skupim na gomilu, pravom da kažem ne razumijem zašto je ne bi mogla imati. 

A šta je sa našom ulicom? Ne bi bilo lijepo da je ima zgrada a nema ulica. A možda se niko do sada toga nije sjetio. Ili nije dobro proučio šta je zapisano u knjigama "staroslavnim". Morat ću, kada slijedeći put svratim u Banjaluku, navratiti do bivših komšija i predložiti im da izaberu jednu (mislim na slavu) za našu zgradu. Možda onu koja pada na 22. decembar (ako ima takva) jer je to u moje doba bio dan kada smo slavili u fabrici a zgradu je fabrika izgradila pa bi se sve lijepo posložilo.

Eh da mi je malo više vremena pa da se bacim na proučavanja knjiga mudrih, ko zna na šta bih još izčačkao. Nisu ni popovi puno pametniji od mene samo imaju više vremena da tabire vjerske knjige i otvoraju oči običnom svijetu. Evo, onima u mojoj mjesnoj zajednici su ih otvorili na dobrobit sviju nas i na tome sam im posebno zahvalan.