SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, July 28, 2014

Gajba

Šetam ulicama Amsterdama. Vrijeme lijepo, grad pun šetača, atmosfera opuštena. Za razliku od Amerike gdje je auto glavno prevozno sredstvo, raja piči na biciklima ulicama uz kanale, preko mnogobrojnih mostova, čak i glavnim saobračajnicama na kojima sve vrvi od turista. Vozači svih godišta: od onih mladih, do gospođa u poodmaklim godinama. Biciklom se ide u školu ili na fakultet, svakodnevnu kupovinu, izvode se djeca u „šetnju“, ide se na posao. Garderoba raznolika. Od džinsa do odijela i lijepih haljina. A bicikli svih modela. Od onih starih koje smo nekada davno vozali ulicama našeg grada do specijalinih modela sa posebno ugrađenim korpama za djecu. I puno gajbi. Onih pivskih. Zakačenih na governalu umjesto korpi u koje se trpaju knjige, kišobrabi, stvari koje su se kupile u trgovini... Na jednom mostu uzimam kameru da uslikam jedan bicikl s gajbom i misli odletiše u prošlost, u dane kad su dva ponija kupljena za djecu bila najveće bogatstvo na svijetu.

Kasna je jesen devedeset druge. Raja u sve većem broju napušta grad. Većina otjerana s posla, novca polagano nestaje, psihički pritisak sve veći pod pogledima komšija koji se čude šta još čekamo dok psi rata organizirano rade svoj posao. Sjedimo u Seginom stanu na Starčevici na nekakvim gajbama koje je ko zna gdje pokupio. Došli da se pozdravimo. Stan gotovo prazan. Većina namještaja prodata za bagatelu, samo da se skupi dovoljno novca za put u nepoznato.

Pijemo pivo. Pričamo o svačemu. Ne znamo šta nas čeka i gdje ćemo završiti. Sega mi govori.

„Znaš, Co, kada se skrasim na novom mjestu, neću kupovati namještaj. Šta će mi. Nabavit ću par pivskih gajbi za stol i stolice. A umjesto ormara samo zakucam ekser. Vidiš da sve ovo što sam godinama stvarao ode bud zašto.“

Šetam Amsterdamom, divim se kanalima, lijepo ukrašenim kućama, restoranima i kafićima sa stolicama punim turista i pazim da ne smetam mnogobrojnim biciklistima koji jure svojim poslom. Slikam na sve strane da uhvatim tu ljepotu koja me okružuje. A svaki bicikl s gajbom me vrati iz stvarnosti u prošlost i podsjeti na one koji su kao Sega morali otići, prodajući sve ono što su godinama stvarali za par maraka, samo da odu što dalje od grada koji ih je izdao.

Segu od te večeri devedesetdruge nisam vidio. Čujemo se ponekad preko Interneta i to je sve. O novom namještaju nismo razgovarali. Ako je suditi po sudbinama onih koje poznajem koji su rodni grad zamijenili gradovima Evrope, Amerike, Australije, pivske gajbe su brzo zaboravljene. A oni koji su nas otjerali i koji su mislili da će se obogatiti na našoj nesreći, davno su shvatili da su se prevarili i da su zapravo oni najveći gubitnici ali samo rijetki to žele priznati.  

Labels: ,

2 Comments:

Anonymous Saima said...

Dobro dosli kuci i na ovaj blog
Pokusavam poslati komentar uobičajenih putem, ali nesto ne ide sa ukucavanjem šifre Saljem e-mailom a ti ga postavi na pravo mjesto.

Prilog iz Amsterdama je vrlo zanimljiv, za mene posebno. Bila sam nekoliko puta u Holandiji i svaki put se ponovo odusevljavala.

Sad sam u Sibeniku. Kamp hotela "Solaris"je jedan od ljepsih na Jadranskoj obali. Volimo prosetati po njemu. Najvise je Holandjana. Uzivaju u tom načinu zivota, sve je uredno i na svom mjestu. Djeca od pjeska, zemlje i cvijeca pored satora prave kule, svjetionike, brodove i obavezno je na svakom "objektu" mala holandska zaustavica.

Kad sam prvi put dosla, zemlju sam nazvala lego kockicama. Onda sam vidjela da to nije samo moja asocijacija, jer nas je sin odveo u Hagu, u LegoLand. To je Holandija u malom, sve savršeno, cvjetno i razigrano.

Blizu Zlatkovog stana je kraljicino boraviste.Vrlo cesto sam vidjala njihovog premijera
kako na bicikla ide na neki razgovor i dogovor sa kraljicom.
Nedavno je japanski ambasador u Sarajevu komentarisao nase političare. Ogorčen je njihovim primitivizmom i bahatoscu. Uzasava ga kad vidi na ulicama i putevima njihove automobile ispred kojih i iza kojih su uvijek po dvoja- troja kola sa upaljenim svjetlima i sirenama. Rastjeravaju narod da bi brze stizali na razna odredišta , gdje se "dogovaraju za dobrobit svojih naroda". A taj narod ce ih sigurno ponovo izabrati za svoje predstavnike po sistemu " narod ima onakve vlast kakvu zaslužuje" .
Drago mi je da je ova pauza bila zbog lijepih putovanja i susreta sa dragim ljudima na vašu i njihovu radost.
Obzirom na nase godine najvaznije je da se sa zdravljem mogu ostvarivati lijepe zelje i lijepi susreti.

Pozdrav iz Sibenika Saima

Friday, 01 August, 2014  
Anonymous Nada said...

Samo provjeravam radi li kod mene.
Necu namjerno komentirati kad presucujes glavni dogadjaj.

Nada

Friday, 01 August, 2014  

Post a Comment

<< Home