SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, June 11, 2014

Zar i ti sine Brute?

Godinama mi se u glavi mota misao kako bi to bilo lijepo kada bi Banjaluka ponovo postala ono što je nekada bila: grad gostoljubivih ljudi koji su prihvatali svakoga, ne obazirući se ko je ko, odakle dolazi, i kojem se bogu moli (ili ne moli). Pratio sam događaje, slušao šta ko govori, nadao se da će jednog dana na površinu isplivati neko ko bi oko sebe polako počeo okupljati one kojima nacija i religija nije najvažnija stvar na svijetu. Pa svi se sjećamo koliko se prije ovog zadnjeg rata pitalo ko je koje nacije i u koju crkvu ide. Ako smo iskreni, znamo da je takvih bilo malo. Svako je od nas takve mogao izbrojati na prste jedne ruke. Ako je i bilo onih koji su živjeli u tom polusvijetu u kojem ti je onaj koji nije tvoje krvne grupe automatski neprijatelj, ignorirali smo ih, nismo na njih obraćali pažnju. Smatrali smo ih zatucanim, sirovinama, grmaljima, jednom riječju, ljudima koji žive u vremenima koja su davno prošla, Bar je takav slučaj bio sa mnom a ako je sudeći kako se većina ponašala, nisam bio usamljen.

Pratio sam šta se u gradu događa ovako iz daljine jer sam ga zbog onih koje smo ignorirali morao napustiti. Dugo je situacija bila nepromijenjena. Istina, bilo je nekih koji su pokušavali da nešto učine ali oni nisu bili prave krvne grupe. Pripadali su protjeranima i svaki njihov pokušaj se u gradu tumačio kao još jedan dokaz da ideja o Bosni kakvu smo nekada poznavali nije mrtva a to je nešto što se tamo, u mom gradu, smatra najbogoulnijom pomisli. U Banjaluci, gradu koji je je pred ovaj zadnji rat postao, i još uvijek je, centar srpskog nacionalizma, samo je Srbin, koji voli grad onakav kakav je nekad bio, mogao biti ta iskra razuma, taj plamičak koji bi se, nadao sam se, mogao pretvoriti u vatru koja bi mogla uništiti korov koji se već više od dvadeset godina širi njegovim ulicama i alejama. Mujo ili Josip nisu mogli zapaliti taj plamičak, predpostavljam da se tu slažemo. Morao je to biti Slobodan ili neko sličnog imena.

I onda, jednog dana, pojavi se taj Slobodan kojeg sam već dugo vremena očekivao. I to upravo Slobodan, a ne Simo ili Milorad. Moj kolega s faksa, Slobodan Popović, Pop. Čitao sam njegove izjave na Internetu, gledao istupe na televiziji, divio se njegovoj hrabrosti. Kritizirao je Pop sadašnju vlas,t a najviše mesara iz Laktaša. Koristio riječnik koji ni najveći protivnici Mileta iz većeg blentiteta nisu upotrebljavali. Pričao o korupciji, rasipništvu, bogaćenju na račun običnog svijeta. Borio se za grad koji je nova vlast polako ali sigurno kovala u beton za račun novokomponiranih tajkuna, Milinih pajdaša. Čitao sam Popove riječi i čudio se. Otkuda mu tolika hrabrost da udari na neprikosnovenog? Istina, Pop je kritizirao i ostale na vlasti, prvenstveno svog šefa Zlaju. Mislio sam da je to zbog ravnoteže, da mu ne mogu prebaciti da je jednostran: udariš malo na jednoga, pa onda malo na drugoga, iako se navedena dvojica teško mogu porediti. Rade to političari, jasno mi je to prateći situaciju u Americi.

Trajalo je to prilično dugo, naravno bez ikakvog efekta. Osim što je oko sebe privukao veliki broj protjeranih koji su u njemu, kao i ja, vidjeli tu osobu koja će okupiti sve one koji iskreno vole Banjaluku onakva kakave je bila i kakva bi u normalnom svijetu morali biti. Kada je Pop odlučio da napusti SDP, pomislio sam da je došao trenutak da se moja nadanja ostvare. Očekivao sam osnivanje nove stranke, STRANKE NORMALNIH LJUDI, na čelu s mojim kolegom s fakulteta. Prolazili su dani, mjeseci, ništa se nije dešavalo. Samo su se ponavljali Popovi napadi na vlasti u oba blentiteta i pomalo postajali dosadni. Uvijek isti riječi, ničega novog.

I onda, potpuno razočarenje. Moj kolega s fakulteta svečano objavljuje da je prešao u Partiju Demokratskih Promjena (PDP) na čijem se čelu nalazi Mladen Ivanić, bivši predsjednik manjeg blentiteta. Plamićak koji je gorio se ugasio. Od vatre ne bi ništa. I ono malo svjetla što je taj slabašni plamičak širio oko sebe je nestalo. Izgubilo se u mraku koji grad pokriva još od početka devedesetih. Moj kolega se udomio u partiji koja se bori za blentitet pod nazivom Republika Srpska što je u potpunoj suprotnosti od onoga što žele oni koji su se oko njega okupili i koji su bili spremni da ga slijede. Moj kolega je donio odluku da slijedi šefa koji izjavljuje da je pola Banjaluke dobrovoljno otišlo iz grada devedesetih, da nisu protjerani. Moj kolega je postao član stranke koja negira genocid u Srebrenici koji je osudio cijeli svijet. Moj kolega se definitivno opredijelio protiv Banjaluke i Bosne onakvih kakvih ih mi znamo i želimo, jer takve Banjaluke nema dok je god Bosna podijeljena na blentitete koji joj sišu krv i ne daju joj da diše.

Čitam Popovo objašnjenje. Neuvjerljivo. Dugo je razmišljao i zaključio da kao nezavisni poslanik ne može napraviti ništa, da želi da bude dio političkih promjena, da se mora negdje angažirati, odnosno naći utočište. I odabrao, kako on kaže, partiju centra. Koja se, navodno, bori za promjenu dosadašnje vlasti. I da će se on potruditi da njegova nova partija bar malo pocrveni.

Čitam njegovo objašnjenje i razmišljam. Od svega što je napisao jedino je tačno da je našao sebi utočište. Dobro plaćeno. Jer biti poslanik u bilo kojoj skupštini se isplati. I to dobro. Pa svi znamo da su poslanici u bosanskim organima vlasti plaćeni daleko više (ako se poredi s prosječnim ličnim dohotkom zaposlenih) nego njihove kolege u najrazvijenijim državama Evrope. Sve ostalo rečeno se može vezati mačku o rep. Bilo bi interesantno čuti Popovo objašnjenje kako će se truditi da njegova nova partija bar malo „pocrveni“, dok njegov novi šef istovremeno izjavljuje kako će se potruditi da svoga novog člana „poplavi“.  Pa zar nas životno iskustvo ne uči da je lakše držati volan pravo nego ga okretati u stranu. A on, kako kaže, nije mogao učiniti ništa da SDP ne skrene s puta. Pa nije valjda da vjeruje da će mu biti lakše da volan koji je okrenut u desno, okrene na drugu stranu. U to mogu povjerovati samo naivni.

Isto tako ne mogu da vjerujem da Pop vjeruje da Bosna može funkcionirati ovako podijeljena na blentitete koji pojedoše i ono malo para što zaposleni zarade. Zar nije nezamisliva glupost da je najveće „preduzeće“ u Banjaluci vlada koja živi na račun naroda (a i Pop je dio iste). Pa i ove poplave koje napraviše pravu pustoš pokazaše kolika je glupost podjela države na „feude“ a Popova nova stranka se bori da oni ostanu, uz eventualno stvaranje još jednog.

Vidim da je puno onih koji Popa i dalje slijede i podržavaju, ne shvaćajući da je to ćorav posao. Shvatam da mnogi vjeruju ili žele da vjeruju da je Pop ostao onaj isti kakvog su znali i u kojeg su polagali svoje nade. I ja to želim. Međutim, realnost je drugačija. Ne može se biti za Banjaluku i banjalučku raju a u isto vrijeme biti protiv Bosne onakve kakvu je znamo i želimo. Ne može se iz jednog rova pucati na drugi s ciljem da na drugoj strani ne bude mrtvih.

Želim da vjerujem da je Popova odluka prvenstveno vezana za želju da se ne izgube privilegije koje mu kao „narodnom“ poslaniku pripadaju a ne zbog njegovog iskrenog vjerovanja u ono za šta se njegova nova stranka i njen šef zalažu. Jer, na kraju će ispasti upravo ono što Pop često puta u svojim pisanjima zna reći: ĐABA SMO KREČILI.


Vrijeme će pokazati ko je u pravu.

19 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Co, naucila sam se da me vise nista ne iznenadjuje. Zaista je nastala izreka, "da nema vijećnik prijatelja ni neprijatelja, samo su interesi vječni"

Sama sam zakljucila da su kod neradnika interesi mnogo veci i neunistivi, za razliku od vrijednih koji stalno sebi i drugima uljepsavaju zivot. Kad sam to shvatila nista me vise ne moze rastuziti, a uci me da popravljati vlastite greske i budem opreznija
Pozdrav iz vrelog Sibenika.

Thursday, 12 June, 2014  
Anonymous Nada said...

Gospodina Popovica znam samo iz vidjenja. Ni on , ni itko drugi me ne moze iznenaditi. Tocno znam do koje crte mogu dobaciti. Sve dalje bilo bi za njih same vrlo uznemirujuce i pitanje bi li se s tim mogli nositi. Kad to kazem ne mislim samo na Srbe Banjolucane, nego i na " nase ". Ubitacna propaganda i negiranje ili pravdanje ucinjenog zla doprinosi da se osjecaju ispravnima i da mirno spavaju. Na zalost i Sarajevo je izgubilo onu nevinost koju je imalo za vrijeme rata i netom po izlasku iz njega, sto Banjoj Luci daje novi vjetar u ledja.
Kako cinicno izgleda naslovnica knjige kojom je Saima ilustirala svoj tekst. Zvonici i minaret... Da je bilo tako ljepo, ne bi sada bilo ovako ruzno.

Nada

Thursday, 12 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Moj skroman doprinos ignoriranja Slobodana popovića je skidanje njegovog imena sa spiska prijatelja na G.B.Mogli bi i vi to učiniti.Enisa

Friday, 13 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Ovde se bas ne slazem sa vašim komentarima i tekstom,
Pop bar nije nista lose ucinio za ovih 20 god i sam Co kazes da je bio po tvom izuzetno hrabar.
Ovi svi politicari na vlasti bi prodali i vlastitu mater za svoje interese i svi su i u dogovoru i u tali. Mi to najbolje osjetimo u Sarajevu. Uvijek imaju svi svoje zadatke , kad ce ko sta reci ili uraditi da se nista ne promjeni i ne poboljsa.
Ako i o kome treba suditi onda su to blesavi bosanski narodi koji im sve to omogućuju. Pred svake izbore se uvijek sve ponavlja, a svi oni samo pronalaze nove dogadjaje i nove varijante dogovora, da ostanu na vlasti.
Ne znam puno o Popu i nisam ga nikad upoznala, ali ne volim jednostranost i mislim da je on najmanje od svih zaslužio da mu se u grijeh stavi nesto sto svi godinama rade na mnogo gore nacine. Sam kao pojedinac niko ne moze nista, ali vecina u RS - u obožava svog vozda i nema tu pomoci.
Pozdrav Saima

Friday, 13 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Co , historija se ponavlja , od lijepe priče se ne živi , ne znam da li smo mi živjeli u istoj Banjaluci ? Možda je meni, kao slavoncu osoba sa strane bilo lakše vidjeti ono što ti negiraš , da li si bio i na jednoj nogometnoj utakmici,tamo si mogao sve vidjeti i zaključiti , da li si ( znam da nisi ) pio po birtijama , kafanama , na osnovu čega je Vojni pogon RČ-a izabran kao nositelj razvoja vojne elektronike ,JNA srbi iz BiH su pravili radna mjesta za svoje krajeve , kako je akademik Slobo Bošković postao kadar ? , vidiš i onda se kralo , nepotizam je vladao i brojila se krvna zrnca , tajno , podmuklo ? Tvoj komentar je OK , samo želim da istaknem ja sam prvi izrazio komentare na Popove postove .Ružno je kad i ti nazoveš Milu mesarem iz Laktaša . Većina Vas iz dijaspore i sada niste svjesni što se događa u Bosni, i sada kad pišem vidim obrise Bosne .Nažalost , većina naroda se krivo usmjerava i sve što si napisao vrijedi za Mostar i Sarajevo ? Problem je malo složeniji i BiH narodi nisu jedinstveni ? selam svima , i nadam se da nećeš izbrisati moj post.

Saturday, 14 June, 2014  
Blogger co said...

Savi (pogađam da si ti jer te pratim na facebook-u), živjeli smo u istoj Banjaluci ali sam ja vjerojatno bio previše naivan pa nisam opažao mnoge stvari. Tek kasnije, nekoliko godina pred rat mi je postalo jasno šta se radi u našoj fabrici (mislim na masovno zapošljavanje „kadrova“ jedne nacije iz unutrašnjosti) pa je to bio dodatni razlog da pokušam s privatnim biznisom kada je to Ante Marković omogućio. I u to doba sam još uvijek vjerovao da za bivšu Jugu ima šanse iako su pojedinci iz najužeg okruženja već pokazali svoja prava lica (pokojni Koruga, Slobodan Bošković, Krstić, Kata Krčmar, itd). Mislio sam da će duh poduzetništva prevladati i da je ljudima važnije kako žive a ne nešto drugo.

A što se tiče Mile i mesara, ne vidim razloga zašto to nije u redu. Predpostavljam da ti je poznato da je Dodik završio poljoprivrednu školu, mesarski smjer, prije nego što je bacio u politiku. Fakultet političkih nauka koji je kasnije završio nije mu pomogao da se emancipira. Mesarski duh (izvinjavam se pravim mesarima) je ostao, to pokazuje svakodnevno.

Saturday, 14 June, 2014  
Anonymous Nada said...

Mile je zapravo veliko razocarenje. Mnogo vece nego sto je to gospodin Popovic. I ako nikad nije bio sofisticirana osoba mnogi njegovi banjolucki drugovi izvan srpskog roda su ga voljeli i cijenili. Kad je dosao na vlast govorili su : " Nece Mile, nije on nacionalist. "
Mozda mu se zbog toga i daju tako pogrdni nazivi, jer ne moze te nitko tako razocarati kao onaj koga si volio.

Nada

Sunday, 15 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Savi pise da " vecina vas u dijaspori nije svjesna sta se sve dogadja u Bosn,i to je najveca istina. Vice ima obicaj da rodbini i prijateljima koji zive vani, nakon njihovih diskusija kaze: "Vi jos živite u 92-goj."
Sjecam se predizborne kampanje u kojoj je Haris Silajdzic ima glavni slogan " 100% Bosna i Hercegovina" .
To je Dodika izbacivalo iz cipela i najgore epitete je upucivao Harisu, a ovaj žestoko uzvracao.
Dva dana nakon izbora nasli smo se u najstarijem dijelu Sarajeva , Vratniku. Veca grupa starijih ljudi je bila u staroj bosanskom kafani u kojoj se pije " tucana kahva"
Vice im je postavio pitanje za koga su glasali. Odgovori su bili isti: "za Harisa".
Na pitanje zasto bio je jedan isti odgovor : " zna se nositi sa Dodikom"
Nije ih bilo briga za buducnost vlastite djece, za ekonomiju, skolstvo, zdravstvo itd.itd.
Od Harisa ni traga, od 100% Bosne ni traga, a u ovih 8 godina Mile je bio jači od betona.
Uvijek je ta taktika donosila uspjeh. Zato ja ne volim sto nije uspostavljen sistem "ciscenja smeća ispred svojih vrata." Nama svaki napad na " onog drugog" doprinosi samo njima da ostanu na vlasti.
Neka mala nada za slijedece izbore tinja, da ce biti drukcije, jer svi vidimo da su se Mile i Zlatko slizali i sve rade u svoju licnu korist. Perfidno i podmuklo. A kobajagi izigravaju socijaldemokrate.
Pozdrav Saima
Pozdrav Saima

Sunday, 15 June, 2014  
Anonymous Sega said...

Dragi moji blogovci,
ja vas rado pratim i citam sta pisete, blog mi dodje kao izlazak zajedno na kaficu, ali nemam dovoljno vremena da se javljam. Posto sam ja nostalgicar, ostao Jugovic...slazem se sa Saiminim Vicom da mi zivimo u proslosti te zato nemozemo da razumijemo taj lopovluk i banditizam sa prostora YU-ge ili Bosne. Kako pred taj pokvareni rat RELIGIJA IZADJE NA ULICE, jos je beskucnik bez krova nad glavom, slobodno se seta i sve mete pred sobom. I tako, ako se ne varam, oko 25 godina. Ja sam misljenja da dok se politika i religija ne odvoje... napretka nema niti ce biti. Steta, neprocjenjiva steta za mlade propale generacije. Pozdrav svima!
Sega

Tuesday, 17 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Za gospodina SEGU:
-Nikada se nece odvojiti religija od politike jer je religija potrebna politicarima da drze narod u pokornosti i da bude poslusan vladajucoj ideologiji.Sve vjerske ratove pokretali su drzavni poglovari pod makijavelistickim geslom:CILJ OPRAVDAVA SREDSTVA(FINIS SANCTIFICAT MEDIA).Judaizam od Mojsija,krscanstvo od KOnstantina Velikog islam od Muhameda -potvrdjuje da je religija postala dio drzavne politike i bila je uvijek u sluzbi drzavne ideologije. Spiritus agens agresije na Bosnu bila je religija agresora...itd...itd...
Babo iz Amerike


Tuesday, 17 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Meni isto kao i Segi ovaj blog znaci kao izlazak u kafanicu sa dragim ljudima. Blog mi je drag. sto je rijedak stil, ljudi su od " krvi i mesa" i prica se o vlastitim razmišljanjima i zivotima. Ima posebnu vrijednost i u humanosti blogera koji su u mnogim akcijama od kada traje bili na visokom nivou.
Ljepota komunikacije je i u neslaganja misljenja. Iznositi svoj stav je znak i zrelosti osobe s kojom se komunicira.
Komentar Babe iz Amerike je apsolutno istinit. Zaista se nista u svijetu a da je aktivno nije održali 2000 god. Osim religije.
Ko je to sve osmislio danas bi bio naj menadžer svijeta. Zivjeti od jedne te iste price na visokoj nozi bez konkretnog rada zaista je zapanjujuce.
Pozdrav Saima

Wednesday, 18 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Veliki selam blogovcima i Vlasniku ,
sve potpisujem , iznenadili su me ugodno . zsavi, da ne bude anonimus .
Co tko je Sega , da nije Segić Dragan ? nadam se da si dobro i liječi se , jebeš novac kad te više nema !

Friday, 20 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Co , nisam znao ništa o školovanju Mile D , ali meni osobno ima jedan laf , naš kolega sa studija Igor Radojičić ,gospodin u pravom smislu riječi . Premijerka je vrlo interesantna , mislim da je OK , samo je neiskusna i Mile ju je izabrao da Prima udarce zbog njegovih "seljačkih" manira . selam zs

Friday, 20 June, 2014  
Blogger co said...

Savi, Sega nije Dragan Segic. To je moj prijatelj i bivsi komsija kojeg najvjerojatnije ne poznajes.

Friday, 20 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Za Z.Savi:
--Igor Radojcic po ponasanju i po karakteru je par excellence je velikosrpski ideolog i jedan od glavnih suradnika i sljedbenika vozda .On ne bi mogao ni biti predsjednik Skupstine tzv.RS-a jer ne pripada konstitutivnim narodima...
Babo iz Amerike

Friday, 20 June, 2014  
Anonymous Posmatrac said...

Rastuzuje me ali i iznova zaprepascuje cinjenica da u 'vodecem' narodu u RS izgleda nema snaga u narodu kojima smeta nakaradnost i turobnost sadasnje etnicki ciste jednonacionalne politike, vrijednijih i manje vrijednih prema porijeklu. Ne razumijem sta je tim ljudima u glavi, zar njih u familiji nisu ucili sta je dobro a sta lose. Zar ne mogu da shvate da Bosnjak musliman ili Hrvat nisu sami po sebi losi samo zato jer su druge vjere, a mozda i nisu vjernici.

Razocarenje je jos vece zbog cinjenice da su i mnogi Srbi izbjegli u EU i dalje jer se nisu slagali sa ratom. Znam da medju njima ima postenih ljudi koji nisu nacionalisti. Kako je moguce da sve te snage ne pruzaju niti najmanji otpor toj vec 20 godina nakaradnoj situaciji u RS.

Sta je najgore kao reakcija slicno se u manjoj mjeri desava i u Sarajevu i Mostaru.

Velika je to nepoznanica sta se desava u BiH i RS. I kako ce se to zavrsiti, ali historija nas uci da takve nakaradne situacije uglavnom nikada ne potraju (pre)dugo.

Tuesday, 24 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Co čitam ponovno tvoj članak ,koji ima ideološku ,intelektualnu dubinu !Čitao sam ga ponovno jer između redova tu mnogo piše .Ovo su dani kad se vraćam u prošlost , u proljeće 1991 .Tih dana meni je bilo sve crno u životu,stavljen sam na raspolaganje u Banjalučki korpus ,cijelo proljeće prove sam na Bolovanju , povremeno sam radio ,sjedio sam u sobi s jednim divnim
čovjekom potpukovnik Nikolić , srbijanac,kao mladić završio je vojnu akademiju u Banjaluci,oženio se , supruga muslimanka , imao je sina i kćer , oko 20 godina . Pričali smo o ludilu koje dolazi . Jednom prilikom dali su mi da prebrojim naoružanje formacije u Slavonskoj požegi , naziv neka Partizanska Brigada ? ,brojim i sastavljam listu , s druge strane kroz pričanje braće znao sam što približno imaju u Novoj Gradiški , ma smiješno za usporediti , možda oko 150 ljudi su imali kalašnjikove , a drugi lovačke puške .Mnogi od tih kojima je dodijeljen kalašnjikov zakopali su ga u ĐUBRE ( Stajski gnoj iza štale) !Selski ogranci HDZ-a , nisu mogli sakupiti kvorum , ljudi su se uplašili. Tada nisam vjerovao da će se to pretvoriti u toliko zlo , iznevjerila me Europa i Amerika . Danas su svi prvoborci ? u tadašnjim mojim razmišljanjima ,u podsvijesti je je bilo da poslije rata , pobjednici pišu Historiji , i javlja se prerspodjela vlasti , moći i imovine ? Svi žele naplatiti nešto , od radišnog naroda , velika većina se naglo razboli i postadoše korisnici "ludih mirovina " i vlasnici stanova iz kojih su istjerali srbe ili su ih srbi napustili prije početka sukoba .uglavnom Svi oni podobni oficiri Jna hrvati , postadoše podobni, provališe u tuđe stanove , pritajili se dok ih nisu otjerali u mirovinu , a ja opet postadoh NEPODOBAN ? selam z.savi , co poslati ću mailom par dokumenata iz tih vremena ,volio bih da stoji uz moje ime .korekcija stila i gramatike dozvoljena .

Wednesday, 25 June, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Poslusajte ovaj Intervju sa otkacenim geograd.profom:

www.youtube.com/watch?v=X5dES40mJ74#t=387

Babo iz Amerike

Saturday, 19 July, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Poslusajte i pogledajte o proslavi"HEROIZMA"Gavrila Pricipa u "ANDRICGRADU":

lat.rtrs.tv/av/pusti.php?id=38971

VIDEO-RTRS


Babo iz Amerike

Sunday, 20 July, 2014  

Post a Comment

<< Home