SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, March 29, 2014

Dilema...


Još od Coovoga priloga "Tamo i ovde" razmišljam o njegovoj rečenic,i odnosno dijelu rečenice "a mi se ovde zamajavamo ovim blogova". Nekako sam shvatila da mu je to došlo onako iz duše, iskreno kako Co inače uvijek reaguje. Rekla sam sebi da ću se jedno vrijeme ućutati, i vidjeti da li je i drugim blogerima ovo "zapelo za oko" pa da mu pomognemo da odustane.

Vraćam se često na arhivu i vidim koliko je u ovo devet godina bilo truda i rada da ovo dobije smisao kakav  ima. I pored obaveza na poslu, u vrtu, bolesti, nije odustajao. Ostalo je mnogo istorije o ljudima iz Banja Luke i divnih priloga i komentara. Bilo je i onih drugih, ružnih. Bilo je i onih koji nisu mogli shvatiti istinite doživljaje naših sugradjana, koji nisu mogli ni u snu zamisliti da bi im se tako nešto moglo desiti od bivših komšija i prijatelja. Dvoličnost je za mene jedna od najgorih ljudskih osobina. A onda na blogu u zadnje vrijeme opet divnih priloga. 

Zato se odlučih da ovaj posaljem.

Prošle godine, zahvaljujući blogu, na privatnu e-mail adresu, dobila sam jedan od Ešrefe. Išle smo zajedno u prva četiri razreda osnovne škole. Nismo se čule ni vidjele 43 godine, od kada ja živim u Sarajevu. Dogovarale  smo se da se vidimo prošlo ljeto u Sarajevu. Ja sam trebala biti u to vrijeme ovde, ali moj brat nije došao u Šibenik pa smo morali da zatvorimo kuću i obavimo sve tekuće poslove za "zimski san" kuće, cvijeća, voća itd. Bilo mi je jako žao. Uz njenu suglasnost šaljem prvi e-mail koji sam od nje dobila. 

Draga Saima,

Nažalost smrt mog muža mi je omogućila da otvorim Milanov blog. Tako sam počela čitati tvoje

Komentare a da nisam znala da si to ti. Tvoja slika sa Izom na pozornici mi je dala potvrdu da si ti ta Sajma iz Banjaluke. Kad se sjetim tebe, tada se sjetim nastavnice istorije, Memić, i ona pita ko će ponovit lekciju koju je ona upravo predstavila nama đacima. I ja se sjećam da si ti bila uvijek ta koja je to učinila sa velikom preciznošću. Meni je to predstavljalo problem i nakon ponovnog čitanja iste kad bih došla kući. Za života mog muža Muhidina, ja sam spominjala tu tvoju vrlinu i pitala sam se koju si srednju školu završila. Muhidin je rekao Elektrotehniku. Ja bih tebe radije smjestila u pravnike ili doktore, što je i moj muž mogao biti, jer je imao jako dobru memoriju. 

 Ali bio je i veoma dobar i priznat Elektro-inžinjer.

Saima voljela bih te vidjeti, da razmjenimo naša životna iskustva. Kako mogu iz tvojih javljanja u Coovom blogu saznati ti živiš u Sarajevu. Trenutno si negdje gdje pretpostavljam imaš vikendicu (Hercegovna ili..?). Hvala ti na utiscima nakon posjete Albaniji. Učinila si da mi je ta zemlja postala bliza, pa sam dobila želju i da ju ja posjetim. Moj sin Adnan ide u Albaniju na neku svadbu 4. jula. Ja sam mu sugerisala da obavezno posjeti i Skadarsko jezero jer je to prirodna ljepota koju pamtim iz naših uđbenika. Mislim da će rentati kola u Dubrovniku. Ako imaš bilo kakvu sugestiju sa tvog puta u Albaniju, molim te napiši mi, pa ću mu ja proslijedi istu.

Ja ću ovog ljeta biti u Banjaluci od 12- 28 augusta a zatim u Sarajevu do 4 septembra. Ako namjeravaš u to vrijeme biti u Sarajevu, javi mi, radovalo bi me da se vidimo.

Za sada toliko, uživaj u toplini našeg sunca,

Ešrefa

Preko bloga me je pronašao i dragi prijatelj iz mladosti Oskar, koji živi u Austriji. Saznala sam i za dragog rodjaka Grofa, tako da za mene ovo ima još jedan dodatni plus za postojanje ovog bloga. Rado se sjetim i mnogih ranijim blogera koji su svojim  prilozima Banja Luci naše mladosti ostavili neizbrisivi trag. Nadam se da su čivi i zdravi.

Sad šaljem Esrefin e-mail, a iza toga sliku iz drugog razreda osnovna škole. Ešrefa je prva sa lijeve strane u drugom radu a ja ova sa mašnom kraj učiteljice. Nevjerovatno  kako smo svi izgledali isto. Naše  majke koje nisu radile su nas tako odgajale i pored mnogo manjih materijalnih mogućnosti, držale uredno. Mnogima sam se sjetila imena i prezimena , nekima samo imena a malom broju ništa. Slijedeći put ću poslati samo sliku i imena sa Nadom da cu bar o nekome saznati našto više.

Pozdrav Saima

Labels:

4 Comments:

Anonymous Nataša said...

Draga Saima, lijep je ovaj tvoj prilog, iskren, topao i dobonamjeran, kao što su svi tvoji prilozi. Razumijem što osjećaš i koliko ti je ovaj blog važan. Važan je i drugima, kako nama, koji se, netko više, netko manje, javljamo svojim prilozima ili komentarima, tako i onima koji ih samo čitaju.
Različiti smo, pa tako i različito reagiramo na sve što se oko nas događa. Neki žele barem svojim razmišljanjima učestvovati u zbivanjima, ili neke informacije podijeliti s drugima, a neki žele biti samo promatrači. Nisam sigurna da jedni druge u potpunosti razumijemo, jer su razlike u karakterima velike, ali realnost treba prihvatiti.
Ono što je važno, treba smanjiti očekivanja, razočarenje će biti manje.

Bolest, zamor, gubitak inspiracije, nedostatak slobodnog vremena, svima se događaju, zato ne treba ništa forsirati.
Rezultat je važan, a on pokazuje da blog živi već devet godina.
Naša Banjaluka i naša Bosna, u kojima smo živjeli i koju smo voljeli, zahvaljujući blogu još žive.
Fantastičan uspjeh! Uspjeh svih nas, a prije svih, Coov.
Piši kad god imaš potrebu, i o čemu god nam želiš pisati, uvijek će se čitati. Drago mi je što si zahvaljujući blogu uspostavila vezu s Ešrefom i drugima.
Pozdravljam vas obje. Vjerujem da će se i Ešrefa jednog dana javiti i da su dobro i ona i sinovi.
Nataša

Monday, 31 March, 2014  
Blogger co said...

Izgleda da se na blogu svaka riječ važe, što nije loše. Htio sam se ranije javiti na ovaj Saimin prilog ali ne stigoh pa evo me sada. Ono o gubljenju vremena u mom postu je bila zeza a ne ozbiljna konstatacija. Blog ide dalje dok god budemo imali o čemu pisati. Ja ljeti zaista puno vremena provedem na vani ali to ne znači da laptop nije kraj mene. Evo danas sam, nakon najduže zime od kada smo u Americi, sredio prostor ispod nastrešnice i sve je spremno za "ljetnje radno vrijeme". Čak sam uspio skratiti pet-šest stabala u ogradi na brdu a u kuću sam ušao tek kada se smrklo.
Dakle, da ponovim, blog ide dalje kao i do sada. Pozdrav svima - Co.

Monday, 31 March, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Drago mi je da mogu da nastavim na ovom blogu, jer trenutno ovde vlada veliko Beznadje.Nema metoda ni sistema koji moze ovu koruptivnu vlast " izbaciti iz Sedla" .
Zabranili su odrzavanje Plenuma u Domu mladih i dozvolili u jednom podrumu Državni mediji su od prvag dana na njihovoj strani. Gradjani ispred Predsjedništva se osipaju, ostaju samo najuporniji. Jedino dobro je sto su postavili transparent na kojem pise"Ako ste protiv korupcije i ove vlasti , trubite!!!!!!!!" . To je najprometnija ulica, i tacno ispred Predsjednistva Gradjani su prihvatili tu vrstu otpora. Buka je nevjerovatna od 13 do 16 sati. Skoro svi vozaci trube. tu ih niko ne moze snimati i vidjeti, te privoditi.Pocinje predizborno kampanja prljavija nego 92-ge.


Kako sam na ovom blogu dozivjela lijepe trenutke, bilo je i ruznih. Dozivjela sam takav napad od muza jedne kolegice zbog priloga sa " rodjendane" moje prijateljice.
Pred rat je bio zadnji sekretar partije, jer niko nije htjeo da bude. Osjecala se nesto neposteno u zraku. Nikad nije za Prvi Maj bio bez karanfila. Neko vece na dnevniku je gosp, Jasna Samic, po meni najobrazovanija Bosanka u Svijetu rekla" trenutno za Bosnjake je važan samo islam. " Ovaj gosp. Mujezinovic je najgrlatiji i najzesci. Rekao je da me se odriče kao prijateljice. Nemam nista protiv, prihvatam i rekla sam i da me se rodjeni babo odrekne ja bi i dalje svoje misljenje i izražavanj u svakom vremenu iznosila onako kako mislim i osjecam. Ne cinim nikome zlo, samo otvoreno pričam o stvarima s kojim se ne slazem. Jer 20 godina Bosna tone sve dublje i dublje, jer sadašnjost se ne moze izboriti za bolju buducnost.

Ova slika je stara tacno 60 godina. Bila sam sigurna da sam sa Esrefom isla u prva cetiri razreda osnovne skole, ali isle smo i osmogodisnju zajedno. Ja iz tog perioda nemam ni jednu sliku i ničeg se ne sjecam , ni učenika ni nastavnika. A svaka fotografija vrati sjećanje i na vrijeme i na mjesto i mnogo sitnih detalja vezani za osobe sa slika.
Obzirom da me je Nada uputila na mogucnost snimanja priloga i komentara na CD -ove, mozete zamisliti kako ce izgledati generacijama koje se sad radjali, imati mogucnost saznavanja dijelova nasih zivota iz ovog zlog vremena. Autenticno i licno dozivljenih dogadjaja.
O ovom blogu se čulo i raznih rijeci, narocito od nasih prijatelja u BL. Kazu cak i da je opasan. Niko se ne javlja otvoreno, ni anonimnog ni imenom, ni prezimenom . Tužno je to i žalosno za mene. A mozda je i opravdano. Tesko je suocavanje sa svojim neljudskim postupcima prema bliznjima u zlim vremenima. Zbog toga Dodik dobije uvijek izbore. Godi im njegova retorika. Sprijecava susrete u cetiri oka sa nasim " rasutih biserima" , Bosancima svih konfesija, koji nisu imali drugog izbora izuzev prihvatiti zlo ili izgubiti glavu. Prihvatili su odlazak u veliku neizvjesnost..
Pozdrav Saima

Wednesday, 02 April, 2014  
Blogger co said...

E moja Saima, tako ti je to u životu. Uvijek je kriv neko drugi a svoje greške se ne primjećuju. Malo je onih koji će priznati da su pogriješili a kada im to neko kaže onda, ne da se ućute, već idu u napad. Tako je to uvijek bilo i tako će biti. Mene to puno ne smeta. Oni koji se na mene ljute, a čine to zbog toga što govorim istinu, me uopšte ne zanimaju. Kao da ne postoje. Zar bi ti trebala sada mijenjati svoj stav da bi nekom ugodila? Ili bi možda trebala pričati ono što je nečijem uhu milo a znaš da to što govoriš nije istina? Ili bi u jednom društvu trebala govoriti jedno, a u drugom, drugo? Mislim da tu nema dileme. Ljude koji nisu vrijedni tvog poštovanja jednostavno precrtaj. Jer takvi će sutra opet okrenuti stranu ako im to bude odgovaralo. A takvih je, kako se sada pokazalo, nažalost u našem okruženju bilo jako puno. I zbog toga nam se desilo ono što nam se desilo. Jer kako objasniti tako masovnu transformaciju u tako kratkog vremenskom periodu. Komunisti nestaše kao da ih nikada nije bilo. Svi su sada veliki vjernici i kunu se u boga i alaha, slave slave i ljube skute popovima, svećenicima i hodžama kao da su to radili cijeli svoj život. Žalosni je to ali to je naša stvarnost. Na svim stranama. I ništa ti tu ne možeš promijeniti, samo se možeš nervirati i gubiti živce pokušavajući objašnjavati o čemu se zapravo radi. Ja sam se do prije par godina nervirao a sada me to uopće ne tangira. Međutim, to ne znači da sam prestao ili ću prestati govoriti istinu da bih nekom ugodio. Previše je laži i licemjerja da bih tek tako zašutao. Svaka riječ istine koja ostane zapisana ima svoju vrijednost. Možda ne sada, danas, ali doči će vrijeme kada će ljudi shvatiti da se u laži ne može živjeti. Jednom će neko „naletiti“ i na ovaj blog i pročitati kako je jedna Saima do zadnjeg dana pokušavala da se bori protiv zla i laži iako bi joj lakše bilo da se pretvara kao što to čini većina.

Thursday, 03 April, 2014  

Post a Comment

<< Home