SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, August 04, 2015

Girls Day Out

Mina i Jasna
Nedelja je, vrijeme prekrasno, pravo ljetnje, ne radi mi se iako se uvijek ima šta uraditi ako živiš u kući. Nera prije par dana dogovorila s Jasnom da se vide. Izet otišao za stari kraj pa je to prilika da se žene malo izvuku iz kuće. U kombinaciji je i Mina koju treba pokupiti u downtown-u. Nera sve to iskombinira s jogom na Market Square-u. Joga počinje u 10, a nakon joge će malo prošetati gradom prije nego što pokupi Minu.

I bi tako. Družiše se bivše i sadašnje sugrađanke gotovo cijeli dan. Prvo su cunjale po trgovinama, nakon toga otišle na ručak i na kraju se vratile u backyard Tufekčića na kavicu. I ostale tako skoro do sedam uveče. A dido i ja ostali bez ručka. Dido više nije pri snazi a ja slabo šta znam napraviti. Jedino mi pečeno pile s krompirom ide od ruke ali to sam već pravio prije par dana. Ostade nam piza iz Pizza Hut-a. I hladno pivo.

„Curicama“ nije bilo loše a nas dvojica preživismo. A s njihovog druženja ostade par slika. 



Labels:

Monday, August 03, 2015

Novi Komentari i linkovi

NOVI KOMENTARI

Nataša - Naši vodopadi
Nataša - Junska jutra
Sega - Junska jutra


Kako poslati prilog

Za one koji bi željeli poslati prilog za blog, procedura je jednostavna. Pošaljite tekst priloga i sliku ili slike na email komljeno@yahoo.com. Tekst može biti dio emaila ili zakačen kao Word dokument. Bilo bi poželjno da tekst ima naslov i da je podijeljen u poglavlja prema želji autora. U suprotnom, ja ću ga podijeliti u poglavlja onako kako mislim da je najbolje.

Slike mogu biti u bilo kojem formatu i bilo koje rezolucije. Ako je veličina datoteke velika (obično u slučaju originalnih fotografija uslikanih digitalnim kamerama), obično ih smanjim na format pogodan za blog. Slike ne bi trebale biti ubačene u Word dokument jer ih moram ubaciti u tekst bloga posebno: Word dokument ne može biti direktno publiciran na blog.

Bilo bi poželjno da slike imaju kratko objašnjenje ali nije neophodno.

U slučaju više fotografija, bilo bi poželjno naznačiti njihovo mjesto u tekstu. U suprotnom, ja ću ih rasporediti prema svom nahođenju.

Inače, prilozi bi trebali biti na neki način vezani za Banjaluku i one koji su nekada živjeli u njoj ili još uvijek žive tamo. Za teme nema ograničenja. Druženja, putovanja, događaji iz sadašnjosti ili prošlosti, rođenja, vjenčanja, proslave, obavijesti o smrti…

U slučaju nejasnoća ili dodatnih pitanja možete se obratiti na komljeno@yahoo.com

Unaprije se zahvaljujem na suradnji.

Sunday, August 02, 2015

Naši vodopadi

Mislim da su mnogi iz naše
generacije obišli ovaj grad i
ovu ljepotu u kojoj je
29. novembra 1943. godine i stvorena
Razmišljala sam koji prvi prilog napisati, nakon 12 dana boravka u Banja Luci. Odlučih se za povratak preko Jajca, Travnika, Gornjeg Vakufa i Visokog. Milanovi vodopadi mi pomogoše u tome.

Moj brat je planirao da pet dana bude u Sarajevu, pet u Banja Luci i opet pet u Sarajevu. 

Medjutim, treći dan u Sarajevu je donesena odluka da se ide u Banja Luku jer su i popravci  dva zuba bili u planu. Velid Maglajlić , nas rodjak, je  Sejin trajni serviser.
Prva destinacija je bila Jajce. Vreo julski  dan, a Pliva u Jajcu vjekovima nudi svoju ljepotu u samom centru grada.

Obnovljene kuće,
stara tvrđava i sat kula
Jajce je bilo devastirano. 20. 000 Jajčana protjerano i rasuto po cijelom svijetu. Srpska vojska ga je na početku rata zauzela, prethodno granatirajući najviše stari dio grada.  Oslobodjeno je, obnavlja se i sada pripada Federaciji.

Sejo neprestano slika i šalje na Facebook, uvijek s istom rečenicom: "hoću da moji prijatelji vide kako je moja domovina lijepa". On je već dugo njemački državljanin s njemačkim pasošem.

Građani Jajca su ispod vodopada
napravili mjesto s kojeg se
vodopad može snimiti
u svoj svojoj ljepoti
Vice, kad ga pitaju kako zdravlje, uvijek odgovori da nosi rodni list u džepu. Tako je bilo i ovaj put. Ostao je sjediti u jednoj maloj kafanici u debelom hladu s dobrim sladoledom. kad smo se vratili, napričao se s mladim momkom koji radi u njoj.,  
Rekao mu je da je u Jajcu, 100%  vraćena sva imovina svim njenim stanovnicima koji su se prijavili za povrat. Svim nacijama i nacionalnostima. Mnogo je obnovljeno, ali se samo ljeti Jajce napuni svojim starim mještanima. Nedostatak posla je uzrok kao uostalom i u cijeloj Bosni.

Pliva se ulijeva u Vrbas i,
kao djevojka svom dragom,
pomaže da razvije svu svoju ljepotu
I svugdje je važnije nadžidjati vjerske objekte gdje se god može nego graditi tvornice, hostele i ostale turističke sadržaje. Sve što se izgradilo je djelo vlastitih ruku malih ljudi kao i materijalna sredstva. Državni rukovodioci i službenici, koje od države  koje nema samo znaju organizovati "namet na vilajet" i uživati ovozemaljske blagodeti

U prilogu saljem slike uz komentare.

Pozdrav Saima 


Američki vodopadi su veliki kao, uostalom, i Amerika.
Mala Pliva je napravila ovu ljepotu
a grad se razvio na tom mjestu zahvljujući njoj.

Voda je smaragdno zelena i gledajući je
čovjek osjeti nevjerojatno ljepotu

Nakon mnogo godina obnovljen je i muzej
Prvog zasjedanja AVNOJ-a.
Bista Moše Pijade me podsjetila na istinitu priču o njemu.
Milovan Đilas mu je jednom prilikom rekao:
"Eto te, kolišni si. Mogao bi stati u moj džep."
A Moša mu je odgovorio: "Onda bi ti džep bio
pametniji od tebe."

Labels:

Saturday, August 01, 2015

Malo Jadrana

Moj prijatelj Srđa se na samim počecima bloga  znao javiti ponekim prilogom ali ga ovdje već odavno nema. O razlozima nejavljanja mogu samo nagađati. Nije se Srđa javio na blog ni ovaj put ali ja nisam mogao odoliti a da ne ukradem par njegovih lijepih slika s ovogodišnjeg ljetovanja i podijelim ih s posjetiocima bloga.

Godišnji su odmori i raja se odmara. Tako i treba, zaslužili smo to jer smo cijeli život pošteno radili pa je red da se i  mi odmorimo. Na odmore se ide na sve strane svijeta. Raja iz „dijaspore“ ovdje u USA obično ide na Karibe dok oni iz Evrope još uvijek najčešće odlaze na Jadran, mada ih ima i po Turskoj, Grčkoj, Španiji.

Marinkovići godinama ljetuju na Žirju, tom biseru Jadrana, gdje uživaju u gotovo netaknutoj prirodi. Ove godine su iznajmili kuću s prekrasnim pogledom na zaliv. Srđo mi reče da je znao ustajati rano samo da uživa u prekrasnim izlascima sunca i jutarnoj tišini kada se život tek budi iz noćnog sna. Taj osjećaj nisam imao godinama jer sam Jadran zadnji put posjetio prije sedam godina i ko zna kada će se to opet destiti.  

Iz Srđinog emaila sa odabrao par slika i evo ih pred vama. Nadam se da se neće naljutiti što ga nisam pitao za dozvolu, ali, prijatelji smo, pa ćemo eventualni nesporazum već nekako izgladiti.


 






Labels:

Monday, July 27, 2015

Bushkill vodopadi

O kako nas je naš komšija Kemo „zarazio“ vodopadima, kuda god da putujemo nastojimo da posjetimo state parkove u kojima se obično nalazi bar poneki. Tako je bilo i ovaj put. Na povrtaku kući nakon posjete Vujinićima svratili smo u Bushkill Park na granici saveznih država Pennsylvania i New Yersey, u kojem se nalaze poznati Bushkill vodopadi koje neki nazivaju Niagara of Pennsylvania.

Nakon nekih dva sata vožnje autoputom skrenuli smo na sporednu cestu koja nas je provela kroz lijepe predjele Pennsylvanie, pune guste šume, staza za planinarenje i vodopada. Zbog ograničenog vremena nismo se mogli zadržavati jer nismo htjeli kući stići prekasno.  Velike su ovdje razdaljine i čovjek se dobro izmori sjedeći za volanom neprekidno nekoliko sati.

Na ulasku u park nas je dočekala masa posjetilaca. Gotovo sva parking mjesta su bila popunjena. Čak je i red za ulaznicu za obilazak parka bio podugačak. Posjetioci, najvećim dijelom Indijci i nešto Kineza. Tu i tamo se mogao vidjeti i ostalih ali su Indijci definitivno bili najbrojniji.

Za obilazak svih vodopada treba odvojiti skoro tri sata. Mi smo se odlučili za jednu od kraćih varijanti ali nam je ipak tri sata prošlo dok smo trepnuli okom. Glavni vodopadi su povezani stazama i drvenim mostovima a visinska razlika je na pojedinim mjestima prilična. Hodajući od jednog vodopada do drugog sam najbolje osjetio koliko mi je godina. Ako ovako nastavim, od moje posjete Machu Pichu neće biti ništa. Koljena polako počinju da klecaju a i srce se nešto buni. Izgleda da sam zaboravio pogledati u kalnedar. A trebao bih.

Ostavili smo Bushkill vodopade negdje poslije pet sati popodne, nadajući se da ćemo imati prilike da se ponovo vratimo. Međutim, ako je suditi po onome kako su se stvari do sada odvijale, teško će se to desiti. Čovjek obično ima samo jednu priliku da obiđe neka mjesta a sve ostalo ostaje samo kao želja. Vjerojatno će tako biti i sa Bushkill vodopadimaod koji će mi ostati samo slike i lijepe uspomene. 













Wednesday, July 22, 2015

Junska jutra

Pogled s ulice
Dorval je mjesto u kojem mi živimo. Ime je dobio po prezimenu čovjeka koji je kupio teren u doba kolonizacije. To je bila mala naseobina ogradjena visokim gredama. Poslije je nastalo selo (village), a poslije drugog svjetskog rata je proglašen gradom (ville). Udaljen je 15  km od centra Montreala. Relativno stara naseobina ima dosta starog drveća, debelih stabala i širokih krošnji. U proljeće, koje ovdje počinje krajem maja, to je raj za ptice. Jednom sam vec pisala o tim divnim majskim i junskim jutrima. Svake godine sam uživala slušajući improviziranu ptičiju simfoniju hodajući  do autobusa ili voza na posao. U to vrijeme bi namjerno pravila duže ture hodanja i upijala zvuke i mirise jutara ranog ljeta. Prije tri godine, firma u kojoj radim je preseljana u manji prostor, na lokacije gdje je malo teže ukomponovati gradski saobraćaj. Tako sam je izgubila ta mala uživanja, vozeći se autom na posao.

Makovi prema komšiji
Ali nije sve propalo, ujutro oko svanuća, sve ptice počnu pjevati, čujem ih lijepo kroz otvoren prozor. Ljubavne pjesme ili samo mala čavrljanja, sve je to zajedno divna simfonija.  

Nešto se neobično dešavalo ove godine u junu skoro svako jutro. Uvijek bi me probudio glas samo jedne ptice. Pogledam na sat, oko 3 ujutro. Neobično za ptice.

Bio je to neki piskutavi glas, kao da je neka mala ptica, bebica. Više je izgledalo kao da plače, da traži nešto, da se žali. Uporno se javljala bez prekida. Ja bih ponovo zaspala razmišljajući koja ptica to može biti i što se javlja tako u isto vrijeme svaki dan. Ima već dvije nedelje da je nisam čula. Ili možda sad malo bolje spavam pa me ne probudi.

Lavanda samo što nije
procvjetala na
kamenitom tlu
U vrijeme dok me je taj glas budio, moja mašta je radila i pravila razne scenarije. Možda je mala ptišica ostala bez roditelja, ili su roditelji otišli po hranu a ona se boji biti sama. Možda joj je hladno. Da li ću je sutra opet ćutu ? Može je neka vjeverica ili rakun napasti. Činilo se da taj glas dolazi s drveta ispred naše kuće, ali poslije po danu nisam čula ništa slično. Za ovo vrijeme, živjeći  na ovoj geografskoj širini, upoznala sam i naučila glasove raznih ptica koje tu žive. Htjela sam razjasniti taj glas u 3 ujutro i nekako pronaći koja je to vrsta. Pričala sam svima o tom ranom koncertu. Znam da se mogu naći i slušati na internetu glasovi ptica. Pokušala sam, naslušala se, ali nisam našla taj glas. Zanimljiv je savjet koji sam dobila od moje kćerke, tipičan za ove nove generacije. Mama probaj snimiti  glas te ptice i onda nadji neki App koji će ti reći o kojoj se ptici radi. Možda bi i nekako ustala u tri ujutro da snimim pticu, ali naci App bi bilo jako teško za mene.

Nedeljom ujutro kad se može popiti kafa vani probala sam uhvatiti tu divnu muziku. Nije lako, nekad se ušute pa onda počnu sve glasno, a onda se nekad ubaci zvuk aviona.

Pozdrav svima od Dubravke

Ograda prema komšiji

Ruža i majčina dušica


video

Labels:

Tuesday, July 21, 2015

Još malo druženja

U nedelju smo se opet malo družili. Ovaj put su nam u goste došli Radoši, naši poznanici iz Zenice, i Jurišići, Nana i Dado sa svoja dva sina. Dan je bio izuzetno topal, uz veliku vlagu, ali smo uz Laško pivo koje je Dado donio, preživjeli. Ja sam malo pojačao sa Sam Adamsom i tako izdržasmo do večeri kada vrućina malo popusti pa se moglo lakše disati.

Sa Jurišićima se rjeđe viđamo pa se iznenadismo kada im ugledasmo djecu. Stariji Bruno je navršio dvanaestu a mlađi Patrick osam.  Obojica se aktivno bave nogometom i veoma su talentirani. Uz to igraju folklor u društvu Duquesne Tamburizans i na taj način održavaju vezu sa starim krajem. Nana, koja je veoma aktivna na više frontova je, pored redovitog posla u banci, nedavno završila magistarski u oblasti biznisa. Ona je još jedan dokaz da se naš svijet razasut po svijetu jako dobro snalazi i da je za većinu budućnost svijetla.

Ostali smo u backyardu negdje do deset a onda smo se rasuli, svako na svoju stranu. Ponedeljak je radni dan i nakon dva dana slavlja red je da se malo odmorimo.

Društvo za stolom

Ilija (Dado) Jurišuć, Mirko i Slavica Radoš

Nana s Patrickom i Brunom. Dida Dane je zauzet jelom

Labels: