SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, September 01, 2015

Koncert u parku

Zauzeli smo položaje
Pittsburgh  nije veliki grad ali se u downtown-u, Oaklandu i okolnim mjestima svakodnevno održavaju mnogobrojni koncerti, mjuzikli, pozorišne predstave, otvaraju izložbe... Ljubitelji umjetnosti a ni običan svijet se ne mogu požaliti da su zapostavljeni . Im atu za svakog po nešto, samo je pitanje slobodnog vremena i ukusa.

Prošle subote smo s Tufekčićima prisustvovali džez koncertu u parku u njihovom Monroevilleu koji je pruvukao veliki broj posjetilaca. Da li je razlog bila ljubav prema džezu ili besplatan ulaz, ne znam, ali znam da je veče bila prekrasna i da smo se lijepo zabavili slušajući džez sastav i pjevačicu koja vuče korijene iz Pittsburgha.

U Pennsylvania-i konzumiranje alkohola na otvorenim prostorima nije dozvoljeno pa smo se morali zadovoljiti samo vodom, iako sam primijetio nekolicinu koja je pijuckala vino. Ako nas put ponovo nanese da sličnu manifestaciju vjerujem da će se par flaša piva i bocun vina kao slučajno ponijeti, tek onako da čovjek ne ide praznih ruku.

Koncert je trajao do 9 sati uveče a na park se već uveliko spustila blaga avgustovska noć koja je lijep ugođaj još više uljepšala. Nakon toga smo svratili kod Tufekčića i ostali skoro do ponoći uz odlično crno vino koje je Izet donio sa svoga puta u Bosnu. 

Program je počeo

Bend i pjevačica

Dame plješću

Noćni ugođaj

Sunday, August 30, 2015

Umjesto...

…komentara na prilog " Sjećanje na Nadu", odlučila sam se na ovaj prilog.

Juče sam se vratila iz Šibenika s teškom upalom uha. Odmah prije dolaska kući sam otišla u privatnu ambulantu gdje su mi utvrdili probleme i oko nosa i uha i grla. Bila sam jako loše i nakon njihovih raznih intervencija i lijekova bilo je raznih vrsta bolova koji nisu dali spavati.

Već je bila ponoć kad sam uzela Ipod i došla na blog.

Jutro sam dočekala uz " Sjećanje na Nadu" .

Muzika i prilozi i tvoja ideja da ovo napraviš, čini mi se da je smanjivalo bol, a možda i djelovanje lijekova.

Ja ipak ostajem pri prvom zaključku.

Mišljenja sam da samo ono sto je o nečemu zapisano ostaje za vječnost. Mnogo toga nismo bili svjedoci pa se nikad neće potpuno utvrditi šta je istina a šta ne, ali ovaj blog će za mene imati veliku vrijednost samim tim što će se uspijeti sačuvati u raznim tehnikama.

Čitajući Nadine priloge i komentare sve sam je više upoznavala i divila se njenoj hrabrosti i snazi u borbi za pravdu. I svoju snažnu emotivnost i iskrenost mi je ponekad predstavljala manom, ali da nije bila takva ne bi bila ona.

Ja zaista nisam veliki korisnik ove internet tehnike, jer znam da ima svakakvih laži i lažnjaka koji se predstavljaju genijima i umjetnicima, a ustvari su "anonimni prolaznici" kroz život. Ovde svi mi koji smo se do sada javljali nismo nikakvi sjajni pisci ni mozgovi, ali ovaj Coov uradak zaslužuje svako poštovanje od nas sviju. Ostavit ce nam Nadu u najboljem svjetlu za cijeli zivot. Ostavit će budućim generacijama dosta istine o patnjama svih ljudi na ovim prostorima koji su bili žrtve političkih ludaka i primitivnog i pohlepnog dijela naroda koji su na ovim prostorima još uvijek u većini. Patnje i nesreće će se još dugo osjećati kod svijeta koji nije bio nizašta kriv.

Kako bi bila sretna da sam mogla prisustvovati posljednjem ispraćaju naše Nade. Veliko ti hvala Enisa za tvoj prilog u kojem imamo bar na neki način sačuvan taj trenutak u glavi.

Pozdrav Saima

U prilogu šaljem ljubičice iz moje banjalučke bašte
koje sam ubrala jednog proljeća.
U nemogućnosti da stavim cvijeće na zadnje Nadino počivalište,
mogu bar ovo ovako.


Labels:

Friday, August 28, 2015

Sjećanje na Nadu




Nadini prilozi na blogu






























































Thursday, August 27, 2015

Oproštaj od Nade

Danas 27.8. u 14,10h okupili smo se na Markovom polju da se oprostimo od naše Nade.


Uz užu porodicu, bilo je i dosta poznanika i prijatelja. Iz Rijeke su došli Enisa i Eso Hadžiomerspahić, Adnan iz Zadra, Zvjezdana, Nataša, Nino i ja iz Zagreba i porodica Štefanac, Nadine sestre i mnogi nama neznani.

Prije godinu dana na ovom tužnom mjestu oprostili smo se od Mire Štefanca.

Neka im je laka zemlja zagrebačka.

Počivali u miru.

Enisa






Tuesday, August 25, 2015

Novi Komentari i linkovi

NOVI KOMENTARI


Babo iz USA - In memoriam - Nada Štefanac
Saima i Vice - In memoriam - Nada Štefanac
Dubravka - In memoriam - Nada Štefanac
Andrea Štefanac Ljevar - In memoriam - Nada Štefanac
Izet i Jasna - In memoriam - Nada Štefanac
Said Svraka - In memoriam - Nada Štefanac
Porodica Bahtijarević - In memoriam - Nada Štefanac
Sejo i Amila - In memoriam - Nada Štefanac
Sega i Brana Slijepčević - In memoriam - Nada Štefanac
Emira i Saša - In memoriam - Nada Štefanac
Nataša - In memoriam - Nada Štefanac
Made - In memoriam - Nada Štefanac


Kako poslati prilog

Za one koji bi željeli poslati prilog za blog, procedura je jednostavna. Pošaljite tekst priloga i sliku ili slike na email komljeno@yahoo.com. Tekst može biti dio emaila ili zakačen kao Word dokument. Bilo bi poželjno da tekst ima naslov i da je podijeljen u poglavlja prema želji autora. U suprotnom, ja ću ga podijeliti u poglavlja onako kako mislim da je najbolje.

Slike mogu biti u bilo kojem formatu i bilo koje rezolucije. Ako je veličina datoteke velika (obično u slučaju originalnih fotografija uslikanih digitalnim kamerama), obično ih smanjim na format pogodan za blog. Slike ne bi trebale biti ubačene u Word dokument jer ih moram ubaciti u tekst bloga posebno: Word dokument ne može biti direktno publiciran na blog.

Bilo bi poželjno da slike imaju kratko objašnjenje ali nije neophodno.

U slučaju više fotografija, bilo bi poželjno naznačiti njihovo mjesto u tekstu. U suprotnom, ja ću ih rasporediti prema svom nahođenju.

Inače, prilozi bi trebali biti na neki način vezani za Banjaluku i one koji su nekada živjeli u njoj ili još uvijek žive tamo. Za teme nema ograničenja. Druženja, putovanja, događaji iz sadašnjosti ili prošlosti, rođenja, vjenčanja, proslave, obavijesti o smrti…

U slučaju nejasnoća ili dodatnih pitanja možete se obratiti na komljeno@yahoo.com

Unaprije se zahvaljujem na suradnji.

Sunday, August 23, 2015

In memoriam - Nada Štefanac

Jutros mi stiže još jedna tužna vijest. U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti  umrla Nada Štefanac, naša draga prijateljica i čest gost na ovim stranicama. Otišla je prerano, kao i njen suprug, moj prijatelj iz momačkih dana Miro.

Iako sam znao da je teško bolesna, vjerovao sam da situacija nije bezizlazna. Borila se s teškom bolešću i ja sam vjerovao da će je pobijediti. Njeno malo duže nejavljanje me je malo zabrinulo ali sam vjerovao da joj zbog njene terapije nije do pisanja. A jutros… Stiže mi email koji me je zbunio. Ne obraćajući pažnju na detalje, pomislio sam da mi ona javlja da je umrla njena mama. I od Enise sam dobio poruku preko facebook-a i opet nisam shvatio o čemu se radi. Tek drugi email nije ostavljao nikakvih dilema. Nadina kćerka Andrea mi se javila ponovo jer je shvatila da prvi email nisam razumio.

Dok pripremam ovaj prilog još uvijek sam zbunjen. Vijest me je zaista zatekla nespremnog. Odlaze nam prijatelji jedan po jedan i svaki dan nas je sve manje. Vrlo često pomislim da je sve ono kroz što smo prošli imalo velikog uticaja na naše zdravlje jer mnogi od nas su otišli prerano. Šikaniranja i maltretiranja na poslu početkom devedesetih, protjerivanje iz našeg grada, stalna borba za preživljavanjem u novim sredinama, briga za djecu i roditelje, sve to je ostavilo i ostavlja duboke tragove u našim životima. Popis onih kojih više nema među nama je sve duži i duži…

Napusti nas Nada iznenada a iza nje će ostati mnogi lijepi prilozi koje je dijelila s nama. Iz njih smo saznali mnogo o njenom životu i životu njene familije. Preko njih smo upoznali i njenu kćerku Andreu i zeta Roberta, sina Davora i njene unukue Emila i Dominika koje je toliko voljela. Njima je danas najteže. Siguran sam da će se mnogi danas pridružiti u njihovoj boli i pomoći im da prebrode ove teške trenutke.

Nada nas je ostavila ali će iza nje ostati mnogo toga što će nas podsjećati na nju i njenu familiju.


Andrei, Davoru, Emilu, Dominiku i Robertu upućujem naše iskreno saučešće. 

Labels:

Wednesday, August 19, 2015

Karlskrona